ClickCease
+ 1-915-850-0900 spinedoctors@gmail.com
Select Page

Chiropractic ispitivanje

Kiropraktički pregled u Leđnoj klinici. Početni pregled kiropraktike za mišićno-koštane poremećaje obično će imati četiri dijela: konsultacije, povijest bolesti i fizički pregled. Mogu se obaviti laboratorijske analize i rendgenski pregled. Naša ordinacija pruža dodatne funkcionalne i integrativne wellness procjene kako bi se pružio bolji uvid u fiziološke prezentacije pacijenata.

Konsultacije:
Pacijent će se sresti sa kiropraktorom koji će proceniti i dovesti u pitanje kratak pregled njegovog ili njenog bola u donjem delu leđa, kao što su:
Trajanje i učestalost simptoma
Opis simptoma (npr. Zapaljivanje, pucanje)
Oblasti bola
Ono što čini bol bolji (npr. Sedenje, istezanje)
Ono što čini bol bolji (npr. Stajanje, podizanje).
Istorija slučaja. Kiropraktičar identifikuje područje (i) pritužbe i prirodu bola u leđima postavljajući pitanja i učenje više o različitim područjima istorije pacijenta, uključujući:
Family History
Ishrane u ishrani
Prošlost istorije drugih tretmana (kirurgija, osteopatski, medicinski i drugi)
Occupational history
Psihosocijalna istorija
Ostala područja za ispitivanje, često na osnovu odgovora na gornja pitanja.

Pregled:
Koristićemo razne metode za određivanje kičmenih segmenata koji zahtevaju tretmani za kirurgiju, uključujući, ali ne ograničavajući se na tehnike statičnosti i palpacije kretanja koje određuju segmente kičme koji su hipo mobilni (ograničeni u njihovom kretanju) ili fiksirani. U zavisnosti od rezultata gore navedenog pregleda, kiropraktičar može koristiti dodatne dijagnostičke testove, kao što su:
Rentgen za pronalaženje subluksacija (promenjen položaj vretenca)
Uređaj koji detektuje temperaturu kože u paraspinalnom regionu radi identifikacije kičmenih zona sa značajnom varijansom temperature koja zahteva manipulaciju.

Laboratorijska dijagnostika:
Po potrebi koristimo i razne laboratorijske dijagnostičke protokole kako bismo utvrdili potpunu kliničku sliku pacijenta. Udružili smo se sa vrhunskim laboratorijama u gradu kako bismo našim pacijentima pružili optimalnu kliničku sliku i odgovarajuće tretmane.


Osiguravanje sigurnosti pacijenata: klinički pristup u klinici za kiropraktiku

Osiguravanje sigurnosti pacijenata: klinički pristup u klinici za kiropraktiku

How do healthcare professionals in a chiropractic clinic provide a clinical approach to preventing medical errors for individuals in pain?

Uvod

Medical errors resulted in 44,000–98,000 hospitalized American deaths annually, and many more caused catastrophic injuries. (Kohn et al., 2000) This was more than the number of people who died annually from AIDS, breast cancer, and auto accidents at the time. According to later research, the actual number of deaths may be closer to 400,000, placing medical errors as the third most common cause of death in the US. Frequently, these mistakes are not the product of medical professionals who are inherently bad; rather, they are the outcome of systemic issues with the health care system, such as inconsistent provider practice patterns, disjointed insurance networks, underutilization or absence of safety protocols, and uncoordinated care. Today’s article looks at the clinical approach to preventing a medical error in a clinical setting. We discuss associated medical providers specializing in various pretreatments to aid individuals suffering from chronic issues. We also guide our patients by allowing them to ask their associated medical providers very important and intricate questions. Dr. Alex Jimenez, DC, only utilizes this information as an educational service. odricanje

Defining Medical Errors

Determining what medical error is the most crucial step in any conversation about preventing medical errors. You might assume this is a very easy chore, but that is only until you delve into the vast array of terminology utilized. Many terms are used synonymously (sometimes mistakenly) since some terminology is interchangeable, and occasionally, the meaning of a term depends on the specialty being discussed.

 

 

Even though the healthcare sector stated that patient safety and eliminating or reducing medical errors were priorities, Grober and Bohnen noted as recently as 2005 that they had fallen short in one crucial area: determining the definition of “perhaps the most fundamental question… What is a medical error? A medical error is a failure to complete a planned action in a medical setting. (Grober & Bohnen, 2005) However, none of the terms that one would often identify expressly with a medical error—patients, healthcare, or any other element—are mentioned in this description. Despite this, the definition offers a solid framework for further development. As you can see, that specific definition consists of two parts:

  • An execution error: A failure to complete a planned action as intended.
  • A planning error: is a technique that, even with perfect execution, does not produce the desired results.

The concepts of faults of execution and planning errors are insufficient if we are to define a medical error adequately. These may occur anywhere, not only at a medical establishment. The component of medical management must be added. This brings up the idea of unfavorable occurrences, known as adverse events. The most common definition of an adverse event is unintentional harm to patients brought about by medical therapy rather than their underlying disease. This definition has gained international acceptance in one way or another. For example, in Australia, the term incidents are defined as in which harm resulted in a person receiving health care. These consist of infections, injury-causing falls, and issues with prescription drugs and medical equipment. Certain unfavorable occurrences might be avoidable.

 

Common Types of Medical Errors

The only issue with this notion is that not all negative things happen accidentally or intentionally. Because the patient may ultimately benefit, an expected but tolerated adverse event may occur. During chemotherapy, nausea and hair loss are two examples. In this instance, refusing the recommended treatment would be the only sensible approach to prevent the unpleasant consequence. We thus arrive at the concept of preventable and non-preventable adverse occurrences as we further refine our definition. It isn’t easy to categorize a choice to tolerate one impact when it is determined that a favorable effect will occur simultaneously. But purpose alone isn’t necessarily an excuse. (Patient Safety Network, 2016, para.3) Another example of a planned mistake would be a right foot amputation due to a tumor on the left hand, which would be accepting a known and predicted unfavorable event in the hopes of a beneficial consequence where none has ever arisen before. There is no evidence to support the anticipation of a positive outcome.

 

Medical errors that cause harm to the patient are typically the focus of our research. Nonetheless, medical mistakes can and do occur when a patient is not harmed. The occurrence of near misses could provide invaluable data when planning how to reduce medical errors in a healthcare facility. Still, the frequency of these events compared to the frequency clinicians report them needs to be investigated. Near misses are medical errors that could have caused harm but did not to the patient, even if the patient is doing well. (Martinez i dr., 2017) Why would you acknowledge something that could potentially result in legal action? Consider the scenario where a nurse, for whatever reason, had just been looking at photographs of different medications and was about to provide a medication. Maybe something lingers in her memory, and she decides that’s not how a specific medication looks. Upon checking, she found that the incorrect medicines had been administered. After checking all the paperwork, she fixes the mistake and gives the patient the right prescription. Would it be possible to avoid an error in the future if the administration record included photographs of the proper medication? It is easy to forget that there was a mistake and a chance for harm. That fact remains true regardless of whether we were fortunate enough to find it in time or suffer any negative consequences.

 

Errors of Outcomes & Process

We need complete data to develop solutions that improve patient safety and decrease medical errors. At the very least, when the patient is in a medical facility, everything that can be done to prevent harm and put them in danger should be reported. Many doctors have determined that using the phrases errors and adverse events was more comprehensive and suitable after reviewing mistakes and adverse events in health care and discussing their strengths and weaknesses in 2003. This combined definition would increase data gathering, including mistakes, close calls, near misses, and active and latent errors. Additionally, the term adverse events includes terms that usually imply patient harm, such as medical injury and iatrogenic injury. The only thing that remains is determining whether a review board is a suitable body to handle the separation of preventable and non-preventable adverse events.

 

A sentinel event is an occurrence where reporting to the Joint Commission is required. The Joint Commission states that a sentinel event is an unexpected occurrence involving a serious physical or psychological injury. (“Sentinel Events,” 2004, p.35) There isn’t a choice, as it needs to be documented. Most healthcare facilities, however, do keep their records outlining sentinel incidents and what to do in the event of one to guarantee that the Joint Commission standards are met. This is one of those situations when it’s better to be safe than sorry. Since “serious” is a relative concept, there may be some wriggle room when defending a coworker or an employer. On the other hand, reporting a sentinel event incorrectly is better than failing to report a sentinel event. Failing to disclose can have serious consequences, including career termination.

 

When considering medical errors, people frequently make the mistake of focusing just on prescription errors. Medication errors are undoubtedly frequent and involve many of the same procedural flaws as other medical errors. Breakdowns in communication, mistakes made during prescription or dispensing, and many other things are possible. But we would be gravely misjudging the issue if we assumed that drug errors are the only cause of harm to a patient. One major challenge in classifying the different medical errors is determining whether to classify the error based on the procedure involved or the consequence. It is acceptable to examine those classifications here, given numerous attempts have been made to develop working definitions that incorporate both the process and the outcome, many of which are based on Lucian Leape’s work from the 1990s. 

 


Enhance Your Lifestyle Today- Video


Analyzing & Preventing Medical Errors

Operative and nonoperative were the two main categories of adverse events that Leape and his colleagues distinguished in this study. (Leape et al., 1991) Operative problems included wound infections, surgical failures, non-technical issues, late complications, and technical difficulties. Nonoperative: headings such as medication-related, misdiagnosed, mistreated, procedure-related, fall, fracture, postpartum, anesthesia-related, neonatal, and a catch-all heading of the system were included under this category of adverse occurrences. Leape also classified errors by pointing out the point of process breakdown. He also categorized these into five headings, which include: 

  • sistem
  • performanse
  • Drug Treatment
  • dijagnostički
  • Preventivno

Many process faults fall under more than one topic, yet they all help to pinpoint the exact cause of the issue. If more than one physician was engaged in determining the precise areas that need improvement, then additional questioning might be required.

 

 

Technically, a medical error can be made by any staff member at a hospital. It is not limited to medical professionals like physicians and nurses. An administrator may unlatch a door, or a cleaning crew member could leave a chemical within a child’s grasp. What matters more than the identity of the perpetrator of the mistake is the reason behind it. What before it? And how can we make sure that doesn’t occur again? After gathering all the above data and much more, it’s time to figure out how to prevent similar errors. As for sentinel events, the Joint Commission has mandated since 1997 that all of these incidents undergo a procedure called Root Cause Analysis (RCA). However, using this procedure for incidents that need to be reported to outside parties would need to be corrected.

 

What Is A Root Cause Analysis?

RCAs “captured the details as well as the big picture perspective.” They make evaluating systems easier, analyzing whether remedial action is necessary, and tracking trends. (Williams, 2001) What precisely is an RCA, though? By examining the events that led to the error, an RCA can focus on events and processes rather than reviewing or placing blame on specific people. (AHRQ,2017) This is why it is so crucial. An RCA frequently makes use of a tool called the Five Whys. This is the process of continuously asking yourself “why” after you believe you have determined the cause of an issue.

 

The reason it’s called the “five whys” is because, while five is an excellent starting point, you should always question why until you identify the underlying cause of the problem. Asking why repeatedly could reveal many process faults at different stages, but you should keep asking why about every aspect of the issue until you run out of other things that could be adjusted to provide a desirable result. However, different tools besides this one can be utilized in a root cause investigation. Numerous others exist. RCAs must be multidisciplinary and consistent and involve all parties involved in the error to avoid misunderstandings or inaccurate reporting of occurrences.

 

zaključak

Medical errors in healthcare institutions are frequent and mostly unreported events that seriously threaten patients’ health. Up to a quarter of a million individuals are thought to pass away each year as a result of medical blunders. These statistics are unacceptable in a time when patient safety is supposedly the top priority, but not much is being done to alter practices. If medical errors are accurately defined and the root cause of the problem is found without assigning blame to specific staff members, this is unnecessary. Essential changes can be made when fundamental causes of system or process faults are correctly identified. A consistent, multidisciplinary approach to root cause analysis that uses frameworks like the five whys to delve down until all issues and defects are revealed is a helpful tool. Although it is now necessary for the wake of sentinel events, the Root Cause Analysis may and should be applied to all mistake causes, including near misses.

 


reference

Agency for Healthcare Research and Quality. (2016). Root Cause Analysis. Retrieved March 20, 2017, from psnet.ahrq.gov/primer/root-cause-analysis

Grober, E. D., & Bohnen, J. M. (2005). Defining medical error. Can J Surg, 48(1), 39-44. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15757035

Kohn, L. T., Corrigan, J., Donaldson, M. S., & Institute of Medicine (U.S.). Committee on Quality of Health Care in America. (2000). To err is human : building a safer health system. National Academy Press. books.nap.edu/books/0309068371/html/index.html

Leape, L. L., Brennan, T. A., Laird, N., Lawthers, A. G., Localio, A. R., Barnes, B. A., Hebert, L., Newhouse, J. P., Weiler, P. C., & Hiatt, H. (1991). The nature of adverse events in hospitalized patients. Results of the Harvard Medical Practice Study II. N Engl J Med, 324(6), 377-384. doi.org/10.1056/NEJM199102073240605

Lippincott ® NursingCenter ®. NursingCenter. (2004). www.nursingcenter.com/pdfjournal?AID=531210&an=00152193-200411000-00038&Journal_ID=54016&Issue_ID=531132

Martinez, W., Lehmann, L. S., Hu, Y. Y., Desai, S. P., & Shapiro, J. (2017). Processes for Identifying and Reviewing Adverse Events and Near Misses at an Academic Medical Center. Jt Comm J Qual Patient Saf, 43(1), 5-15. doi.org/10.1016/j.jcjq.2016.11.001

Patient Safety Network. (2016). Adverse events, near misses, and errors. Retrieved March 20, 2017, from psnet.ahrq.gov/primer/adverse-events-near-misses-and-errors

Williams, P. M. (2001). Techniques for root cause analysis. Proc (Bayl Univ Med Cent), 14(2), 154-157. doi.org/10.1080/08998280.2001.11927753

odricanje

Poboljšanje zdravlja intervertebralnog diska: strategije za dobrobit

Poboljšanje zdravlja intervertebralnog diska: strategije za dobrobit

Za osobe koje se suočavaju s bolovima u leđima i problemima, može li znanje kako poboljšati i održati zdravlje intervertebralnih diskova pomoći u ublažavanju simptoma?

Poboljšanje zdravlja intervertebralnog diska: strategije za dobrobit

Zdravlje intervertebralnog diska

Kičmeni stub se sastoji od 24 pokretne kosti i 33 kosti koje se nazivaju pršljenovi. Kosti pršljenova su naslagane jedna na drugu. Intervertebralni disk je amortizirajuća tvar između susjednih kostiju. (Dartmouth. 2008)

Bones

Kosti pršljenova su male i okrugle u području koje se naziva tijelo pršljena. Pozadi je koštani prsten iz kojeg se protežu izbočine i formiraju se lukovi i putevi. Svaka struktura ima jednu ili više namjena i uključuje: (Waxenbaum JA, Reddy V, Williams C, et al., 2023)

  • Stabilizacija kičme.
  • Pružanje prostora za vezivanje i pričvršćivanje leđnih mišića.
  • Obezbeđivanje tunela kroz koji kičmena moždina može da prođe čisto.
  • Obezbeđivanje prostora gde nervi izlaze i granaju se u svim delovima tela.

Struktura

Intervertebralni disk je jastuk koji se nalazi između pršljenova. Dizajn kralježnice omogućava mu da se kreće u različitim smjerovima:

  • Fleksija ili savijanje
  • Produžetak ili luk
  • Naginjanje i rotacija ili uvijanje.

Snažne sile djeluju na kičmeni stub i utječu na te pokrete. Intervertebralni disk apsorbira udar tokom kretanja i štiti pršljenove i kičmenu moždinu od ozljeda i/ili traume.

Sposobnost

Sa vanjske strane, jaka tkana vlaknasta tkiva formiraju područje koje se naziva anulus fibroza. Fibroza prstena sadrži i štiti mekšu gelastu supstancu u centru, nucleus pulposus. (YS Nosikova i dr., 2012) Pulpoza jezgra pruža apsorpciju udara, fleksibilnost i savitljivost, posebno pod pritiskom tokom pokreta kičme.

mehanika

Nucleus pulposus je meka gelasta supstanca koja se nalazi u centru diska koja omogućava elastičnost i fleksibilnost pod silama stresa da apsorbuje kompresiju. (Nedresky D, Reddy V, Singh G. 2024) Akcija okretanja mijenja nagib i rotaciju pršljena iznad i ispod, ublažavajući efekte pokreta kičme. Diskovi se okreću kao odgovor na smjer kretanja kičme. Nucleus pulposus je uglavnom napravljen od vode, koja ulazi i izlazi kroz male pore, djelujući kao prolaz između pršljena i diska. Položaji tijela koji opterećuju kičmu, poput sjedenja i stajanja, potiskuju vodu iz diska. Ležanje na leđima ili u ležećem položaju olakšava vraćanje vode u disk. Kako tijelo stari, diskovi gube vodu/dehidrirati, što dovodi do degeneracije diska. Intervertebralni disk nema opskrbu krvlju, što znači da disk može dobiti potrebnu ishranu i ukloniti otpad, mora se oslanjati na cirkulaciju vode kako bi ostao zdrav.

briga

Neki načini održavanja zdravlja intervertebralnih diskova uključuju:

  • Obratiti pažnju na držanje.
  • Često mijenjanje položaja tokom dana.
  • Vježbanje i kretanje.
  • Primjena ispravne tjelesne mehanike na fizičke aktivnosti.
  • Spavanje na podupiraču.
  • Piti puno vode.
  • Zdravo jesti.
  • Održavanje zdrave težine.
  • Konzumiranje alkohola u umjerenim količinama.
  • Prestanak pušenja.

U Klinici za medicinsku kiropraktiku i funkcionalnu medicinu za ozljede liječimo ozljede i sindrome kronične boli poboljšanjem sposobnosti pojedinca kroz programe fleksibilnosti, mobilnosti i agilnosti prilagođene svim starosnim grupama i invaliditetom. Naš kiropraktičarski tim, planovi njege i kliničke usluge su specijalizirani i fokusirani na ozljede i kompletan proces oporavka. Naša područja prakse uključuju wellness i ishranu, akupunkturu, kronični bol, lične ozljede, zbrinjavanje u slučaju automobilskih nesreća, povrede na radu, ozljede leđa, bol u donjem dijelu leđa, bol u vratu, migrenske glavobolje, sportske ozljede, teški išijas, skoliozu, kompleksne diskus hernije, fibromijalgiju , kronični bol, složene ozljede, upravljanje stresom, tretmani funkcionalne medicine i protokoli njege unutar opsega. Ako je potrebno drugo liječenje, pojedinci će biti upućeni u kliniku ili liječnika koji najbolje odgovara njihovoj ozljedi, stanju i/ili bolesti.


Izvan površine: Razumijevanje efekata ličnih povreda


reference

Dartmouth Ronan O'Rahilly, MD. (2008). Osnovna ljudska anatomija. Poglavlje 39: Kičmeni stub. U D. Rand Swenson, MD, PhD (Ed.), BASIC HUMAN ANATOMY A Regional Study of Human Structure. WB Saunders. humananatomy.host.dartmouth.edu/BHA/public_html/part_7/chapter_39.html

Waxenbaum, JA, Reddy, V., Williams, C., & Futterman, B. (2024). Anatomija, leđa, lumbalni pršljenovi. U StatPearls. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29083618

Nosikova, YS, Santerre, JP, Grynpas, M., Gibson, G., & Kandel, RA (2012). Karakterizacija interfejsa annulus fibrosus-vertebralnog tela: identifikacija novih strukturnih karakteristika. Journal of anatomy, 221(6), 577–589. doi.org/10.1111/j.1469-7580.2012.01537.x

Nedresky D, Reddy V, Singh G. (2024). Anatomija, leđa, Nucleus Pulposus. U StatPearls. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30570994

Strukturna mehanika i kretanje: Biomehanika objašnjena

Strukturna mehanika i kretanje: Biomehanika objašnjena

Za pojedince koji imaju mišićno-koštane probleme i simptome boli, može li učenje o biomehanici i kako se ona primjenjuje na kretanje, fizički trening i performanse pomoći u liječenju i prevenciji ozljeda?

Strukturna mehanika i kretanje: Biomehanika objašnjena

Biomehanika

Biomehanika proučava sve oblike života i njihov mehanički rad. Mnogi misle na biomehaniku u sportu i atletskim performansama, ali biomehanika pomaže u stvaranju i poboljšanju tehnologija, opreme i tehnika rehabilitacije ozljeda. (Tung-Wu Lu, Chu-Fen Chang 2012) Naučnici, doktori sportske medicine, fizioterapeuti, kiropraktičari i specijalisti za kondicioniranje koriste biomehaniku kako bi pomogli u razvoju protokola i tehnika treninga za poboljšanje ishoda terapije.

Pokret tela

Biomehanika proučava kretanje tijela, uključujući kako mišići, kosti, tetive i ligamenti rade zajedno, posebno kada pokret nije optimalan ili ispravan. To je dio šireg područja kineziologije, s posebnim fokusom na mehaniku pokreta i analizu kako svi pojedinačni dijelovi tijela rade zajedno kako bi napravili atletske i normalne pokrete. (José M Vilar i dr., 2013) Biomehanika uključuje:

  • Struktura kostiju i mišića.
  • Sposobnost kretanja.
  • Mehanika cirkulacije krvi, funkcije bubrega i drugih funkcija.
  • Proučavanje sila i efekata tih sila na tkiva, tečnost ili materijale koji se koriste za dijagnozu, lečenje ili istraživanje. (Jose I. Priego-Quesada 2021)

Sportski

Sportska biomehanika proučava kretanje u vježbanju, treningu i sportu, što uključuje fiziku i zakone mehanike. Na primjer, biomehanika određene vježbe gleda na:

  • Položaj tijela.
  • Kretanje stopala, kukova, koljena, leđa, ramena i ruku.

Poznavanje ispravnih obrazaca pokreta pomaže maksimalno iskoristiti vježbu dok sprječavate ozljede, ispravljate greške u formi, informirate protokole treninga i povećavate pozitivne rezultate. Razumijevanje kako se tijelo kreće i zašto se kreće na način na koji se kreće pomaže medicinskim stručnjacima u prevenciji i liječenju ozljeda, ublažavanju simptoma boli i poboljšanju performansi.

Oprema

Biomehanika se koristi u razvoju fizičke i sportske opreme za poboljšanje performansi. Na primjer, cipela može biti dizajnirana za optimalne performanse za skejtbordera, trkača na duge staze ili fudbalera. Podloge za igru ​​se također proučavaju u tu svrhu, kao što je kako krutost površine umjetne trave utječe na atletske performanse. (Jose I. Priego-Quesada 2021)

Osobe

  • Biomehanika može analizirati pokrete pojedinca radi efikasnijeg kretanja tokom treninga i utakmica.
  • Na primjer, može se snimiti nečiji hod ili zamah u trčanju s preporukama šta treba promijeniti da bi se poboljšao.

Povrede

  • Nauka proučava uzroke, liječenje i prevenciju neuromuskuloskeletnih ozljeda.
  • Istraživanje može analizirati sile koje uzrokuju povrede i pružiti informacije medicinskim stručnjacima o tome kako smanjiti rizik od ozljeda.

trening

  • Biomehanika proučava sportske tehnike i sisteme treninga kako bi razvila načine za poboljšanje efikasnosti.
  • To može uključivati ​​istraživanje o pozicioniranju, oslobađanju, praćenju, itd.
  • Može analizirati i pomoći u dizajniranju novih tehnika treninga zasnovanih na mehaničkim zahtjevima sporta, s ciljem da se postigne bolji performanse.
  • Na primjer, aktivacija mišića se mjeri u vožnji bicikla pomoću elektromiografije i kinematike, što pomaže istraživačima da analiziraju faktore kao što su držanje, komponente ili intenzitet vježbanja koji utječu na aktivaciju. (Jose I. Priego-Quesada 2021)

Pokreti

U biomehanici, pokreti tijela se odnose na anatomski položaj:

  • Stojeći uspravno, sa pogledom pravo ispred sebe
  • Ruke sa strane
  • Dlanovi okrenuti prema naprijed
  • Stopala su blago razmaknuta, prsti naprijed.

Tri anatomske ravni uključuju:

  • Sagitalno – medijana – Podjela tijela na desnu i lijevu polovinu je sagitalna/srednja ravan. Fleksija i ekstenzija se javljaju u sagitalnoj ravni.
  • Frontalni – Frontalna ravan dijeli tijelo na prednju i zadnju stranu, ali uključuje i abdukciju, ili pomicanje uda od centra, i addukciju, ili pomicanje uda prema centru u frontalnoj ravni.
  • Poprečno – horizontalno. – Gornji i donji dio tijela podijeljeni su poprečnom/horizontalnom ravninom. Ovdje se javljaju rotirajući pokreti. (Američko vijeće za vježbu 2017)
  • Kretanje tijela u sve tri ravnine događa se svakodnevnom aktivnošću. Zbog toga se preporučuje izvođenje vježbi u svakoj ravnini kretanja za izgradnju snage, funkcije i stabilnosti.

Alat

Za proučavanje biomehanike koriste se različiti alati. Studije se obično izvode pomoću uređaja poznatog kao elektromiografija ili EMG senzori. Senzori se postavljaju na kožu i mjere količinu i stepen aktivacije mišićnih vlakana u određenim mišićima tokom probnih vježbi. EMG može pomoći:

  • Istraživači razumiju koje su vježbe efikasnije od drugih.
  • Terapeuti znaju da li mišići pacijenata pravilno rade i funkcionišu.
  1. Dinamometri su još jedan alat koji pomaže u mjerenju mišićne snage.
  2. Oni mjere snagu koja se stvara tokom mišićnih kontrakcija kako bi vidjeli da li su mišići dovoljno jaki.
  3. Koriste se za mjerenje snage držanja, što može biti pokazatelj ukupne snage, zdravlja i dugovječnosti. (Li Huang i dr., 2022)

Izvan prilagođavanja: kiropraktika i integrativna zdravstvena zaštita


reference

Lu, TW, & Chang, CF (2012). Biomehanika ljudskog kretanja i njena klinička primjena. Kaohsiung časopis medicinskih nauka, 28(2 Suppl), S13–S25. doi.org/10.1016/j.kjms.2011.08.004

Vilar, JM, Miró, F., Rivero, MA i Spinella, G. (2013). Biomehanika. BioMed research international, 2013, 271543. doi.org/10.1155/2013/271543

Priego-Quesada JI (2021). Vježba Biomehanika i fiziologija. Život (Bazel, Švajcarska), 11(2), 159. doi.org/10.3390/life11020159

Američki savjet za vježbu. Makeba Edwards. (2017). Objašnjene ravni kretanja (Nauka o vježbi, br. www.acefitness.org/fitness-certifications/ace-answers/exam-preparation-blog/2863/the-planes-of-motion-explained/

Huang, L., Liu, Y., Lin, T., Hou, L., Song, Q., Ge, N., & Yue, J. (2022). Pouzdanost i valjanost dvoručnih dinamometara kada ih koriste odrasle osobe starije od 50 godina koje žive u zajednici. BMC gerijatrija, 22(1), 580. doi.org/10.1186/s12877-022-03270-6

Razumijevanje spinalnih sinovijalnih cista: pregled

Razumijevanje spinalnih sinovijalnih cista: pregled

Pojedinci koji su prošli kroz ozljedu leđa mogu razviti sinovijalnu kičmenu cistu kao način zaštite kralježnice koja može uzrokovati simptome i osjećaje boli. Može li poznavanje znakova pomoći zdravstvenim radnicima da razviju temeljit plan liječenja za ublažavanje bolova, sprječavanje pogoršanja stanja i drugih stanja kičme?

Razumijevanje spinalnih sinovijalnih cista: pregled

Sinovijalne ciste kičme

Sinovijalne ciste kičme su benigne vrećice ispunjene tekućinom koje se razvijaju u zglobovima kičme. Nastaju zbog degeneracije ili ozljede kičme. Ciste se mogu formirati bilo gdje u kralježnici, ali većina se javlja u lumbalnoj regiji/donjem dijelu leđa. Obično se razvijaju u fasetnim zglobovima ili spojevima koji drže pršljenove/kičmene kosti povezane.

simptomi

U većini slučajeva, sinovijalne ciste ne izazivaju simptome. Međutim, liječnik ili specijalista će htjeti pratiti znakove degenerativne bolesti diska, spinalne stenoze ili sindroma cauda equina. Kada se simptomi pojave, oni obično uzrokuju radikulopatiju ili kompresiju živaca, što može uzrokovati bol u leđima, slabost, utrnulost i zračeće bolove uzrokovane iritacijom. Ozbiljnost simptoma ovisi o veličini i lokaciji ciste. Sinovijalne ciste mogu zahvatiti jednu stranu kralježnice ili obje i mogu se formirati na jednom segmentu kičme ili na više nivoa.

Efekti mogu uključivati

  • Simptomi radikulopatije mogu se razviti ako cista ili upala uzrokovana cistom dođe u kontakt s korijenom kičmenog živca. To može uzrokovati išijas, slabost, utrnulost ili poteškoće u kontroli određenih mišića.
  • Neurogena klaudikacija/impingement i upala kičmenih živaca mogu uzrokovati grčeve, bol i/ili trnce u donjem dijelu leđa, nogama, kukovima i stražnjici. (Martin J. Wilby et al., 2009)
  • Ako je zahvaćena kičmena moždina, to može uzrokovati mijelopatija/teška kompresija kičmene moždine koja može uzrokovati utrnulost, slabost i probleme s ravnotežom. (Dong Shin Kim et al., 2014)
  • Simptomi povezani s cauda equina, uključujući probleme s crijevima i/ili mjehurom, slabost nogu i anesteziju u sedlu/gubitak osjeta u bedrima, stražnjici i perineumu, mogu se pojaviti, ali su rijetki, kao i sinovijalne ciste u sredini leđa i vratu. Ako se razviju torakalne i cervikalne sinovijalne ciste, mogu uzrokovati simptome kao što su utrnulost, trnci, bol ili slabost u zahvaćenom području.

uzroci

Sinovijalne ciste kralježnice općenito su uzrokovane degenerativnim promjenama poput osteoartritisa koje se razvijaju u zglobu tijekom vremena. Uz redovno habanje i habanje, hrskavica fasetnog zgloba/materijal u zglobu koji pruža zaštitu, glatku površinu, smanjenje trenja i apsorpciju udara počinje da se gubi. Kako se proces nastavlja, sinovija može formirati cistu.

  • Traume, velike i male, imaju upalne i degenerativne učinke na zglobove što može rezultirati stvaranjem ciste.
  • Oko trećine osoba koje imaju spinalnu sinovijalnu cistu takođe imaju spondilolistezu.
  • Ovo stanje je kada kralješci skliznu sa svog mjesta ili nisu poravnati na kralježnicu ispod.
  • To je znak nestabilnosti kičme.
  • Nestabilnost se može pojaviti u bilo kojem području kičme, ali L4-5 su najčešći nivoi.
  • Ovaj segment kičme preuzima većinu težine gornjeg dijela tijela.
  • Ako dođe do nestabilnosti, može se razviti cista.
  • Međutim, ciste se mogu formirati bez nestabilnosti.

dijagnoza

tretman

Neke ciste ostaju male i uzrokuju malo ili nimalo simptoma. Ciste je potrebno liječiti samo ako uzrokuju simptome. (Nancy E, Epstein, Jamie Baisden. 2012)

Prilagođavanje životnog stila

  • Zdravstveni radnik će preporučiti izbjegavanje određenih aktivnosti koje pogoršavaju simptome.
  • Pojedinci bi mogli biti savjetovani da počnu vježbe istezanja i ciljane vježbe.
  • Može se preporučiti i fizikalna terapija ili radna terapija.
  • Povremena upotreba nesteroidnih protuupalnih/NSAID-ova bez recepta poput ibuprofena i naproksena može pomoći u ublažavanju povremenih bolova.

Ambulantne procedure

  • Za ciste koje uzrokuju intenzivan bol, utrnulost, slabost i druge probleme, može se preporučiti postupak dreniranja tekućine/aspiracije iz ciste.
  • Jedna studija je pokazala da se stopa uspjeha kreće od 0 do 50 posto.
  • Pojedinci koji prolaze kroz aspiraciju obično trebaju ponoviti procedure ako se nakupljanje tekućine vrati. (Nancy E, Epstein, Jamie Baisden. 2012)
  • Epiduralne injekcije kortikosteroida mogu smanjiti upalu i mogu biti opcija za ublažavanje boli.
  • Pacijentima se preporučuje da primaju najviše tri injekcije godišnje.

Hirurške opcije

Za teške ili uporne slučajeve, liječnik može preporučiti dekompresijsku operaciju za uklanjanje ciste i okolne kosti kako bi se smanjio pritisak na korijen živca. Hirurške opcije se kreću od minimalno invazivnih endoskopskih procedura do većih otvorenih operacija. Najbolja hirurška opcija varira ovisno o ozbiljnosti situacije i prisutnosti povezanih poremećaja. Hirurške opcije uključuju:

  • Laminektomija – Uklanjanje koštane strukture koja štiti i prekriva kičmeni kanal/laminu.
  • Hemilaminektomija – Modificirana laminektomija gdje se uklanja manji dio lamine.
  • Facetektomija – Uklanjanje dijela zahvaćenog fasetnog zgloba gdje se nalazi sinovijalna cista, obično nakon laminektomije ili hemilaminektomije.
  • fuzija fasetnih zglobova i pršljenova – Smanjuje pokretljivost pršljenova u ozlijeđenom području.
  1. Većina osoba doživi trenutno ublažavanje boli nakon laminektomije ili hemilaminektomije.
  2. Fuzija može trajati šest do devet mjeseci da se potpuno izliječi.
  3. Ako se operacija izvede bez fuzije na mjestu gdje je cista nastala, bol bi se mogao vratiti, a druga cista bi se mogla formirati u roku od dvije godine.
  4. Kirurške komplikacije uključuju infekciju, krvarenje i ozljedu kičmene moždine ili korijena živca.

Kako sam povratio pokretljivost kiropraktikom


reference

Wilby, MJ, Fraser, RD, Vernon-Roberts, B., & Moore, RJ (2009). Prevalencija i patogeneza sinovijalnih cista unutar ligamentum flavum kod pacijenata sa lumbalnom spinalnom stenozom i radikulopatijom. Kičma, 34(23), 2518–2524. doi.org/10.1097/BRS.0b013e3181b22bd0

Kim, DS, Yang, JS, Cho, YJ, & Kang, SH (2014). Akutna mijelopatija uzrokovana sinovijalnom cistom grlića materice. Journal of Korean Neurosurgical Society, 56(1), 55–57. doi.org/10.3340/jkns.2014.56.1.55

Epstein, NE, & Baisden, J. (2012). Dijagnoza i liječenje sinovijalnih cista: efikasnost operacije u odnosu na aspiraciju ciste. Surgical neurology international, 3 (Suppl 3), S157–S166. doi.org/10.4103/2152-7806.98576

Kako se nositi sa gorućim stopalima kada trčite i hodate

Kako se nositi sa gorućim stopalima kada trčite i hodate

Stopala pojedinaca će se zagrijati prilikom hodanja ili trčanja; međutim, pečenje stopala može biti simptom zdravstvenih stanja poput atletskog stopala ili ozljede ili oštećenja živca. Može li svijest o ovim simptomima pomoći u pronalaženju rješenja za ublažavanje i izlječenje osnovnog stanja?

Kako se nositi sa gorućim stopalima kada trčite i hodate

Burning Feet

Šetači i trkači često imaju vrućinu u nogama. To je prirodno zbog povećane cirkulacije, otkucaja srca, toplih ili vrućih trotoara i pločnika. Ali stopala mogu doživjeti nenormalan osjećaj vrućine ili peckanja. Obično pregrijavanje uzrokuju čarape i cipele i umor nakon dugog vježbanja. Prvi koraci za brigu o sebi uključuju isprobavanje nove ili specijalizirane obuće i prilagođavanje vježbanja. Ako pečenje stopala potraje ili postoje znaci infekcije, trnci, utrnulost ili bol, pojedinci bi trebali posjetiti svog liječnika. (Mayo Clinic. 2018)

obuća

Uzrok mogu biti cipele i način na koji se nose.

  • Prvo pogledajte materijal cipela. To mogu biti cipele i/ili ulošci koji ne cirkulišu zrak. Mogu se zagrijati i znojiti se bez odgovarajuće cirkulacije zraka oko stopala.
  • Kada birate tenisice za trčanje, uzmite u obzir mrežasti materijal koji omogućava protok zraka kako bi stopala bila hladna.
  • Razmislite o obuci cipela odgovarajuće veličine, jer stopala otiču pri trčanju ili hodanju.
  • Ako su cipele premale, zrak ne može cirkulirati, stvarajući više trenja između stopala i cipele.
  • Prevelike cipele također mogu doprinijeti trenju jer se stopala previše kreću.
  • Ulošci bi takođe mogli da doprinesu.
  • Neki ulošci mogu ugrijati stopala, čak i ako su cipele prozračne.
  • Zamijenite uloške s drugog para cipela da vidite da li doprinose, i ako da, pogledajte nove uloške.

Savjeti za sprječavanje vrućih stopala:

Lokalne masti

  • Koristite topikalnu kremu protiv plikova/drbanja za podmazivanje i zaštitu stopala.
  • Ovo će smanjiti trenje i spriječiti pojavu plikova.

Lace Properly

  • Pojedinci mogu previše čvrsto vezati cipele, sužavati cirkulaciju ili iritirati živce na vrhu stopala.
  • Pojedinci bi trebali moći da provuku jedan prst ispod čvora.
  • Zapamtite da će stopala oticati kada počne hodanje ili trčanje
  • Pojedinci će možda morati da olabave svoje vezice nakon zagrijavanja.
  • Pojedinci se preporučuju da nauče tehnike vezivanja koje će osigurati da ne budu previše zategnute na osjetljivim područjima.

Cushioning

  • Umor od dugih treninga ili dugih dana stajanja/kretanja može dovesti do pečenja stopala.
  • Pojedinci će možda trebati dodatni jastuk u cipelama.
  • Potražite radnu i atletsku obuću koja ima dodatnu amortizaciju.

Alergije na cipele

Pojedinci mogu imati alergijsku reakciju ili osjetljivost na tkaninu, ljepila, boje ili druge hemikalije. (Cleveland Clinic. 2023) Hemikalije koje se koriste u proizvodnji razlikuju se za kožu u odnosu na tkaninu i razlikuju se po brendu i proizvođaču.

  • Alergija na materijal cipela također može dovesti do peckanja, svraba i otoka.
  • Preporučuje se napomenuti da li se simptomi javljaju samo kada nosite određeni par cipela.
  • Preporuka je da isprobate različite vrste i marke cipela.

čarape

Tkanina za čarape može doprinijeti vrućim ili zapaljenim stopalima. Koraci koje treba preduzeti mogu uključivati:

Izbjegavajte pamuk

  • Pamuk je prirodno vlakno, ali se ne preporučuje za hodanje i trčanje jer zadržava znoj koji može držati stopala vlažnima.
  • Preporučuje se korištenje čarapa od Cool-Max-a i drugih umjetnih vlakana koja odvode znoj i hlade ih.

Vuna

  • Vunene čarape također mogu uzrokovati svrab i peckanje.
  • Razmislite o atletskim čarapama od vune koja ne svrbi.

sabranost

  • Pojedinci mogu biti osjetljivi na druge tkanine ili boje u čarapama.
  • Obratite pažnju na to koje čarape izazivaju simptome vrućih ili pečenih stopala.
  • Pojedinci također mogu biti osjetljivi na proizvode za pranje rublja i preporučuje se da isprobaju drugu marku ili vrstu.

medicinski uvjeti

Osim cipela i čarapa, medicinska stanja mogu uzrokovati i doprinijeti simptomima.

Atletsko stopalo

  • Atletsko stopalo je gljivična infekcija.
  • Pojedinci mogu osjetiti peckanje u zahvaćenom području.
  • Obično je svrbež, crvenilo, ljuštenje ili pucanje.
  1. Rotirajte cipele.
  2. Gljivice rastu na vlažnim mjestima, stoga se preporučuje rotirati cipele kako bi se osušile između treninga.
  3. Operite i osušite stopala nakon hodanja ili trčanja.
  4. Isprobajte kućne i bezreceptne otopine, pudere i lijekove za liječenje atletskog stopala.

periferna neuropatija

Osobe koje često doživljavaju pečenje stopala, osim kada su vježbale, mogu biti posljedica oštećenja živaca poznatog kao periferna neuropatija. (Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar. 2023) Simptomi periferne neuropatije uključuju igle i igle, utrnulost, škakljanje, trnce i/ili osjećaj peckanja.

ispitivanje

  • Dijabetes je jedan od najčešćih uzroka periferne neuropatije.
  • Dijabetes se može javiti u bilo kojoj dobi.
  • Pojedinci moraju naučiti kako zaštititi svoja stopala, jer se vježbanje preporučuje za dijabetes.

Druga stanja koja mogu izazvati perifernu neuropatiju uključuju:

  • Nedostatak vitamina B-12
  • Zloupotreba alkohola
  • Poremećaji cirkulacije
  • AIDS
  • Trovanje teškim metalima

Masaža i pokret

  • Masaža stopala takođe povećava cirkulaciju.
  • Vježbe poput hodanja preporučuju se kod periferne neuropatije jer poboljšavaju cirkulaciju u stopalima.

Drugi uzroci

Simptomi mogu biti uzrokovani i drugim stanjima uključujući: (Cleveland Clinic. 2023)

Ukidanje živca

  • Degenerativne promjene u kralježnici ili traumi leđa mogu uzrokovati ozljede/oštećenje nerava što može uzrokovati bol, trnce i utrnulost u stopalima.

Sindrom tarsalnog tunela

  • Kompresija stražnjeg tibijalnog živca u potkoljenici može uzrokovati trnce i peckanje u stopalima.

Mortonova Neuroma

  • Mortonov neurom, koji je uzrokovan zadebljanim nervnim tkivom, može uzrokovati bol i peckanje u dnu nožnih prstiju.

autoimune bolesti

  • Bolesti kao što su multipla skleroza ili lupus također mogu uzrokovati žarenje stopala.

Self-Care

Prilagodbe ili dodaci rutinama i navikama mogu pomoći.

  1. Nemojte hodati ili trčati u pohabanim cipelama.
  2. Zaštitite stopala korištenjem pravih čarapa, pudera za stopala i masti i prekrijte sva područja na kojima dolazi do trljanja i trenja.
  3. Odmah promijenite cipele i čarape nakon vježbanja, omogućavajući temeljito sušenje na zraku.
  4. Ovo će pomoći u smanjenju rizika od razvoja gljivica na atletskom stopalu.
  5. Potopite stopala u hladnu vodu. Nemojte koristiti led, jer može oštetiti kožu.
  6. Natopite stopala u Epsom soli da ublažite bol i upalu i isušite plikove.
  7. Podignite stopala nakon vježbanja.
  8. Rotirajte cipele i čarape između treninga i tokom dana.
  9. Isprobajte različite cipele, čarape i uloške.
  10. Pretreniranost može pogoršati simptome.
  11. Pokušajte postepeno povećavati udaljenost dok pratite simptome.

Posjetite ljekara ili specijalistu ako simptomi nastaviti i nisu povezani s vježbanjem hodanja ili trčanja.


Istraživanje integrativne medicine


reference

Mayo Clinic. (2018). Burning Feet.

Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar. (2023). periferna neuropatija.

Cleveland Clinic. (2023) Sindrom peckanja stopala.

Gornji križni sindrom Zdravlje mišića

Gornji križni sindrom Zdravlje mišića

Mogu li mišićno-skeletne terapije liječiti osobe s gornjim križnim sindromom kako bi ublažile bol, poboljšale držanje i ojačale mišiće vrata, ramena i grudi?

Gornji križni sindrom Zdravlje mišića

Upper Crossed Syndrome

Gornje ukršteni sindrom je stanje u kojem mišići ramena, vrata i grudnog koša postaju slabi i zategnuti, a obično je uzrokovan prakticiranjem nezdravog držanja. Simptomi obično uključuju:

  • Ukočenost vrata i osećaj povlačenja.
  • Napetost i/ili zategnutost vilice
  • Napetost u gornjem dijelu leđa, nedostatak fleksibilnosti, ukočenost i bol.
  • Bol u vratu, ramenu i gornjem dijelu leđa.
  • Tenzije glavobolje
  • Zaobljena ramena
  • Pogrbljena kičma

Gornji križni sindrom i držanje

  • Stanje utiče na zdravo držanje stvarajući neuravnoteženost mišića između gornjeg dijela leđa i grudi.
  • Zategnuti kratki mišići u gornjem dijelu grudi se previše istežu i ostaju u polukontrahiranom stanju povlačeći mišiće leđa.
  • To uzrokuje da se mišići u gornjem dijelu leđa, ramenima i vratu potežu i oslabe.
  • Rezultat su pogrbljena leđa, ramena naprijed i izbočeni vrat.
  • Specifični zahvaćeni mišići uključuju trapezijum i mišiće levator lopatice/strane vratne mišiće. (Bolnica za specijalnu hirurgiju. 2023)

Osobama koje imaju bol u leđima u trajanju od dvije sedmice ili duže preporučuje se da se konsultuju sa specijalistom za kičmu ili zdravstvenim radnikom kako bi ispitali i utvrdili uzrok simptoma boli. (Nacionalni institut za artritis i mišićno-koštane i kožne bolesti. 2023)

Trajni bol

  • Neravnoteža u mišićnoj aktivaciji i kretanju i nezdravo držanje doprinose simptomima.
  • Sindrom karakterizira kronična ukočenost, napetost, bol i sve veća nepokretnost grudnog koša i mišića ramena.
  • Vremenom stezanje i povlačenje, u kombinaciji sa slabošću, mogu dovesti do oštećenja ramenog zgloba. (Seidi F, et al., 2020)

uzroci

Postoje određene aktivnosti i poslovi koji mogu doprinijeti razvoju i pogoršanju sindroma. Faktori koji pogoršavaju simptome uključuju: (Nacionalni institut za artritis i mišićno-koštane i kožne bolesti. 2023) - (Seidi F, et al., 2020)

  • Fizička trauma/povreda bilo koje regije mišića.
  • Zanimanja sa velikim fizičkim naporima, dizanjem teških tereta i rizikom od povreda.
  • Vježbanje nepravilnih držanja i pozicioniranja.
  • Poslovi koji zahtijevaju produženo sjedenje i/ili stajanje.
  • Neaktivnost i/ili sjedilački način života.
  • Prekomjerna sportska aktivnost.
  • Pušenje.

Međutim, sindrom se može spriječiti i kontrolirati.

Terapije

Rad s kiropraktičarem i timom za fizikalnu masažu može pomoći u određivanju i razvoju personaliziranog plana liječenja koji je najefikasniji i najprikladniji. Kiropraktičar i fizioterapeut će pružiti nekoliko opcija, koje mogu uključivati: (Cedars-Sinai. 2022) - (Nacionalni institut za artritis i mišićno-koštane i kožne bolesti. 2023) - (Bae WS, et al., 2016)

  • Vezivanje
  • Terapija masaže za povećanje cirkulacije, opuštanje i ponovno treniranje mišića.
  • Kiropraktička podešavanja za poravnavanje kičme i ponovnu obuku držanja.
  • Nehirurški mehanički trakcijske i dekompresijske terapije.
  • Kineziološki tejping – oporavak i preventiva.
  • Preobuka držanja.
  • Trening pokreta mišića.
  • Vježbe usmjerene na meka tkiva i zglobove.
  • Jačanje jezgra.
  • Injekcije steroida u određeno područje.
  • Protuupalni lijekovi na recept za simptome boli – kratkoročni.
  1. Tim za kiropraktiku može savjetovati pojedince da izbjegavaju previše odmora u krevetu i da ograniče ili izbjegnu aktivnosti koje mogu uzrokovati bol ili pogoršati simptome. (Cedars-Sinai. 2022)
  2. Studije su pokazale da kiropraktička manipulacija kralježnicom efikasno smanjuje simptome bolova u vratu, kralježnici i donjem dijelu leđa. (Gevers-Montoro C, et al., 2021)

Upravljanje sobom

Postoje načini za samostalno upravljanje sindromom gornjeg križa i povezanim simptomima. Uobičajene tehnike uključuju: (Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar. 2023) - (Nacionalni institut za artritis i mišićno-koštane i kožne bolesti. 2023)

  • Vježbanje pravilnog držanja.
  • Povećanje ili smanjenje fizičke aktivnosti prema preporuci terapijskog tima.
  • Upotreba leda ili toplinskih obloga za ublažavanje boli i povećanje cirkulacije kako bi se potaknula rehabilitacija i zacjeljivanje mišića.
  • Korištenje lokalnih krema ili gelova protiv bolova.
  • Nesteroidni lijekovi bez recepta – NSAIL, poput Advil ili Motrin i Aleve.
  • Mišićni relaksanti za kratkoročno ublažavanje napetosti.

Poboljšajte svoj životni stil


reference

Bolnica za specijalnu hirurgiju. Krećite se s ciljem borbe protiv gornjih i donjih ukrštenih sindroma.

Nacionalni institut za artritis i mišićno-koštane i kožne bolesti. Bol u leđima.

Seidi, F., Bayattork, M., Minoonejad, H., Andersen, LL, & Page, P. (2020). Sveobuhvatni program korektivnih vježbi poboljšava poravnanje, aktivaciju mišića i obrazac kretanja muškaraca sa sindromom gornjeg križanja: randomizirano kontrolirano ispitivanje. Naučni izvještaji, 10(1), 20688. doi.org/10.1038/s41598-020-77571-4

Bae, WS, Lee, HO, Shin, JW, & Lee, KC (2016). Učinak vježbi snage srednjeg i donjeg trapeza i vježbi levator scapulae i gornjih trapeznih vježbi istezanja kod sindroma gornjeg križa. Časopis za fizikalnu terapiju, 28(5), 1636–1639. doi.org/10.1589/jpts.28.1636

Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar. Bol u leđima.

Cedars-Sinai. Bol u leđima i vratu.

Gevers-Montoro, C., Provencher, B., Descarreaux, M., Ortega de Mues, A., & Piché, M. (2021). Klinička djelotvornost i djelotvornost kiropraktične manipulacije kralježnicom za bol u kralježnici. Granice u istraživanju bola (Lozana, Švajcarska), 2, 765921. doi.org/10.3389/fpain.2021.765921

Neravnoteža gluteusa: Klinika za leđa El Paso

Neravnoteža gluteusa: Klinika za leđa El Paso

Glutealni mišići/gluteusi čine zadnjicu. Oni su moćna mišićna grupa koja se sastoji od tri mišića. Gluteus maximus, gluteus medius i gluteus minimus. Gluteusi pomažu u jačanju fizičkih performansi i svakodnevnih pokreta poput hodanja, stajanja i sjedenja i pomažu u sprječavanju ozljeda jezgre, leđa, trbušnih mišića i drugih potpornih mišića i tkiva. Pojedinci mogu razviti neravnotežu gluteusa gdje jedna strana postaje dominantnija i aktivira se više ili je viša od druge. Neravnoteža koja se ne riješi može dovesti do daljnje neravnoteže mišića, problema s držanjem i bolova. Klinika za medicinsku kiropraktiku i funkcionalnu medicinu može razviti personalizirani plan liječenja za ublažavanje simptoma i vraćanje ravnoteže, ravnoteže i zdravlja.

Neravnoteža gluteus mišića: EP-ov kiropraktičarski tim

Neravnoteža gluteusa

Snažne, zdrave gluteusi podstiču stabilnost lumbopelvice i ritam, što znači da drže donji dio leđa i karlicu u ispravnom položaju kako bi spriječili naprezanje i ozljede. Neravnoteža gluteusa nastaje kada je jedna strana gluteusa veća, jača ili dominantnija. Neravnoteža gluteusa je uobičajena i dio je normalne ljudske anatomije, jer tijelo nije savršeno simetrično. Pomicanje i korištenje dominantnije strane prilikom preuzimanja težine ili podizanja predmeta je normalno, tako da jedna strana postaje veća. Baš kao što pojedinac preferira jednu ruku, ruku i nogu u odnosu na drugu, jedna strana gluteusa može raditi jače i postati jača.

uzroci

Postoji nekoliko uzroka neravnoteže gluteusnih mišića, uključujući:

  • Anatomske varijacije - Svako ima jedinstveno oblikovane mišiće, tačke vezivanja i nervne puteve. Ove varijacije mogu jednu stranu gluteusa učiniti dominantnijom ili jačom.
  • Nezdravo držanje.
  • Simptomi bola u leđima mogu uzrokovati da pojedinci zauzmu nezdrave položaje i položaj, poput naginjanja na jednu stranu.
  • Prethodno postojeće povrede.
  • Neadekvatna rehabilitacija od prethodne ozljede.
  • Povrede nerava.
  • Uganuća gležnja mogu dovesti do smanjene aktivacije gluteusa.
  • Nepravilan trening
  • Neslaganja dužine nogu
  • Atrofija
  • Stanje kičme
  • Posao zanimanja
  • Sportski faktori mogu dati prednost jednoj strani tijela u odnosu na drugu.

Pomeranje tela

Kada se bol pojavi u jednom dijelu tijela, šalju se signali koji upozoravaju druge mišiće da se skupe/zategnu kao zaštitni mehanizam za sprječavanje daljnjih ozljeda. Ove promjene mijenjaju obrasce kretanja, što dovodi do mišićne neravnoteže u gluteusima i drugim područjima. Pojedinci koji se ne rehabilitiraju od ozljede na odgovarajući način mogu ostati s neravnotežom.

Kiropraktička pomoć i restauracija

Ovo stanje treba riješiti kako bi se spriječile dalje ozljede i problemi s držanjem. Liječenje varira ovisno o pojedincu i obimu problema. Plan liječenja za sprječavanje i poboljšanje nekih oblika gluteusne neravnoteže može uključivati ​​sljedeće.

  • Spinalna dekompresija će istegnuti tijelo i mišiće u radni položaj.
  • Terapeutska masaža će opustiti mišiće i povećati protok krvi.
  • Kiropraktička podešavanja za ponovno poravnavanje kičme i tijela.
  • Ciljana istezanja i vježbe će biti osigurane za održavanje poravnanja.
  • Jednostrana obuka ili trening jedne po jedne strane tijela može pomoći u izgradnji i jačanju slabije strane.
  • Jačanje jezgra može riješiti razlike na obje strane tijela.

Kiropraktički pristup za ublažavanje boli


reference

Bini, Rodrigo Rico i Alice Flores Bini. “Poređenje dužine linea alba i angažovanja mišića jezgra tokom vježbi usmjerenih na jezgro i donji dio leđa.” Časopis za tjelesnu i pokretnu terapiju vol. 28 (2021): 131-137. doi:10.1016/j.jbmt.2021.07.006

Buckthorpe, Matthew, et al. “PROCJENA I LIJEČENJE SLABOSTI GLUTEUS MAXIMUS – KLINIČKI KOMENTAR.” Međunarodni časopis za sportsku fizikalnu terapiju vol. 14,4 (2019): 655-669.

Elzanie A, Borger J. Anatomija, koštana karlica i donji udovi, gluteus Maximus Muscle. [Ažurirano 2023. aprila 1.]. U: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan-. Dostupno od: www.ncbi.nlm.nih.gov/books/nbk538193/

Liu R, Wen X, Tong Z, Wang K, Wang C. Promjene gluteus medius mišića u odraslih pacijenata s unilateralnom razvojnom displazijom kuka. BMC mišićno-koštani poremećaj. 2012;13(1):101. doi:10.1186/1471-2474-13-101

Lin CI, Khajooei M, Engel T, et al. Utjecaj kronične nestabilnosti skočnog zgloba na aktivaciju mišića u donjim ekstremitetima. Li Y, ur. PLoS ONE. 2021;16(2):e0247581. doi:10.1371/journal.pone.0247581

Pool-Goudzwaard, AL et al. “Nedovoljna stabilnost lumbopelvic: klinički, anatomski i biomehanički pristup 'a-specifičnom' bolu u donjem dijelu leđa.” Manualna terapija vol. 3,1 (1998): 12-20. doi:10.1054/math.1998.0311

Vazirian, Milad i dr. “Lumbopelvic ritam tokom pokreta trupa u sagitalnoj ravni: pregled kinematičkih metoda mjerenja i pristupa karakterizaciji.” Fizikalna terapija i rehabilitacija vol. 3 (2016): 5. doi:10.7243/2055-2386-3-5